Samo tokom 2024. godine svijet je izgubio 8,1 milijun hektara šuma – područje veličine Engleske. Taj podatak, sadržan u Procjeni deklaracije o šumama 2025., više nije samo upozorenje o ekološkoj krizi, nego porazno svjedočanstvo o nesrazmjeru između globalnih obećanja i stvarnih postupaka. Iako je više od 140 zemalja potpisalo Deklaraciju čelnika Glasgowa o šumama iz 2021. godine, kojom su se obavezale zaustaviti i preokrenuti deforestaciju do 2030., planeta je danas čak 63 posto iza tog cilja.
Glavni uzrok gubitka šuma nisu prirodne katastrofe, nego ljudska ruka. Prema izvješću, požari su uništili 6,73 milijuna hektara šumskih površina u 2024. godini, a amazonska prašuma – pluća Zemlje – pretrpjela je posebno teške gubitke, ispuštajući gotovo 800 milijuna tona ugljičnog dioksida u atmosferu. Erin Matson, glavna autorica izvješća, ističe da su „godine velikih požara nekada bile iznimke, ali sada su norma“, upozoravajući da većinu njih uzrokuje čovjek – bilo kroz krčenje zemljišta, loše upravljanje ili ravnodušnost.
Iza svakog zgarišta i svake posječene krošnje stoji ekonomija koja ne poznaje granice. Trajna poljoprivreda odgovorna je za čak 86 posto globalne deforestacije posljednjeg desetljeća. Polja soje, pašnjaci za stoku, eksploatacija drva, rudarstvo zlata i ugljena – sve to zajedno čini mozaik globalne potražnje koja neumoljivo guta prirodne ekosisteme. Matson podsjeća na apsurd suvremenog sistema: više od 400 milijardi dolara godišnje odlazi na poljoprivredne subvencije koje zapravo potiču uništavanje šuma, dok se za njihovu zaštitu izdvaja tek 5,9 milijardi dolara. Ravnoteža moći i interesa očito nije na strani prirode.
Procjene pokazuju da bi za ispunjenje globalnih ciljeva do 2030. godine bilo potrebno između 117 i 299 milijardi dolara ulaganja, no ono što je još potrebnije od novca jeste politička volja i moralna odlučnost. Kako se približava COP30, konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama koja će se održati u Brazilu, sve oči bit će uprte u prijedlog novog fonda Tropical Forest Forever Facility (TFFF). Taj fond, vrijedan 125 milijardi dolara, trebao bi osigurati dugoročno financiranje zaštite šuma i podršku autohtonim i lokalnim zajednicama – onima koji najbolje razumiju i čuvaju prirodu.
No pitanje je hoće li svijet do tada naučiti da je vrijeme najdragocjeniji resurs. Svaka izgubljena šuma znači izgubljeni izvor kisika, izgubljeno sklonište za hiljade vrsta, izgubljenu ravnotežu klime. Deforestacija nije samo ekološko, nego i civilizacijsko pitanje – ogledalo našeg odnosa prema životu samom.
„Globalna slika deforestacije je tamna“, kaže Matson, „ali možda smo u mraku prije zore.“ Nada postoji, ali da bi svanulo, čovjek mora naučiti čuvati ono što ga održava na životu – vlastiti dah, sakriven u tišini šuma koje nestaju.
