U svijetu je jedenje mnogo više od biološke potrebe; to je kulturni ritual oblikovan historijom, religijom, geografijom i identitetom. Dok je u mnogim zapadnim društvima korištenje viljuške, noža i kašike standard, u velikom dijelu svijeta jedenje rukama nije samo normalno nego i očekivano. Od Južne Azije do Bliskog istoka, od Afrike do Okeanije, jedenje rukama je poštovana kulinarska tradicija, bogata značenjem. Razumjeti gdje i zašto postoji ovaj običaj pokazuje koliko duboko prehrambene navike odražavaju vrijednosti i način života.
Gdje je normalno jesti rukama
1. Južna Azija (Indija, Pakistan, Bangladeš, Šri Lanka, Nepal)
Jedenje rukama — posebno desnom rukom — duboko je ukorijenjena tradicija. Mnogi specijaliteti, poput riže, curryja, rotija, biryanija i dosa, dizajnirani su da se jedu rukama. Tehnika je čak i profinjena: miješanje riže sa sosom, oblikovanje malih zalogaja i podizanje hrane vrhovima prstiju.
2. Bliski istok
U zemljama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Omana, Iraka i drugih, tradicionalna jela poput mandija, kabse i različitih mezze jela često se jedu uz pomoć hljeba koji služi kao prirodna „kašika“. Zajedničko jelo iz velike posude simbol je gostoprimstva i jednakosti.
3. Afrika
Veliki dio afričkog kontinenta — posebno Etiopija, Eritreja, Sudan, Kenija, Gana i Nigerija — ima jaku tradiciju jedenja rukama. Etiopska injera, na primjer, služi i kao tanjir i kao pribor. U zapadnoj Africi, fufu, ugali i banku namijenjeni su tome da se rukama oblikuju i umaču u sosove.
4. Jugoistočna Azija
U Indoneziji, Maleziji, na Filipinima i u dijelovima Tajlanda, jedenje rukama — posebno jela poslužena na listovima banane — sasvim je uobičajeno. Na Filipinima, „kamayan“ gozbe posebno slave zajedničko jedenje bez pribora.
5. Autohtone kulture širom svijeta
Mnoga autohtona društva — od Pacifičkih ostrva do Amerike — tradicionalno su koristila ruke, hljeb ili prirodne materijale umjesto metalnog pribora. Za mnoge zajednice to je i danas važan dio identiteta.
Zašto je normalno jesti rukama
Kulturna i duhovna povezanost s hranom
U mnogim kulturama jedenje rukama stvara osjećaj bliže veze s hranom. U indijskoj tradiciji vjeruje se da pet prstiju simbolizira pet elemenata (zemlja, voda, vatra, zrak i prostor). Jedenje rukama smatra se svjesnim činom koji uključuje sva osjetila.
Praktičnost
Mnoga tradicionalna jela — poput hljebova, rižinih jela, kaša i knedli — jednostavnija su za jelo bez pribora. Prije industrijskog doba i pojave metalnog pribora, ruke su bile prvi i najuniverzalniji alat čovječanstva.
Zajedništvo i društvene vrijednosti
U kulturama gdje se jede iz jedne velike posude, korištenje ruku jača osjećaj zajedništva, jednakosti i gostoprimstva. Ljude fizički približava tokom obroka.
Religijske i ritualne tradicije
U islamu je preporučeno jesti desnom rukom. U hinduizmu, korištenje ruku se povezuje s čistoćom i duhovnom svjesnošću. Mnoge kulture smatraju lijevu ruku nečistom i rezerviranom za druge poslove.
Ekološki i historijski razlozi
Prije širenja evropskog utjecaja, većina društava nije koristila metalni pribor. Ruke, hljeb, listovi banane i drveni alati bili su standard. U toplijim krajevima, prenosivi metalni pribor bio je rjeđi, dok su prirodni materijali bili mnogo dostupniji.
Dakle, jedenje rukama nije primitivan niti nehigijenski običaj; to je sofisticirana kulturna praksa koju dijele milijarde ljudi. Ona odražava duhovna vjerovanja, društvene vrijednosti, praktične potrebe i duboko ukorijenjene tradicije koje su postojale mnogo prije viljuške i noža. Razumjeti gdje ovaj običaj postoji — i zašto — podsjeća nas da pravila ponašanja za stolom nisu univerzalna. Ona su oblikovana historijom, okolinom i kolektivnim identitetom svake kulture. Na kraju, nije važno čime jedeš, nego kakvo značenje hrana ima unutar zajednice.
