Sjajan dokumentarni film „Čija je ovo pjesma?“ (originalni naslov Chia e tazi pesen?) režirala je bugarska autorka Adela Peeva 2003. godine. Ovaj sedamdesetominutni film predstavlja neobično, intrigantno i višeslojno putovanje kroz balkanske zemlje — istraživanje jedne melodije koja se svuda čuje, a niko ne može da se složi odakle tačno potiče.
Film počinje jednostavnom situacijom: Peeva sjedi sa prijateljima iz različitih balkanskih zemalja u restoranu u Istanbulu i iznenada čuje melodiju koju svi prepoznaju. Dok je svako od njih počinje pjevati na svom jeziku, svako tvrdi da je ta pjesma njihova — iz njihove zemlje. Upravo to pitanje — čija je ova pjesma? — postaje polazište za cijeli film i vodi autorku na put kroz više kultura i društava.
Na svom putovanju Peeva posjećuje Tursku, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Bugarsku, ispitujući kako ljudi različitih sredina doživljavaju i tumače istu melodiju. Svaka zajednica ima svoju verziju: pjesma se pojavljuje kao ljubavna balada, religijska himna, revolucionarna pjesma, pa čak i vojni marš. Ove transformacije melodije pokazuju kako muzika i identitet mogu biti isprepleteni — ali i kako ih nacionalne predrasude oblikuju.
Na površini, film djeluje kao humoristična potraga za muzikom — gotovo komična antologija različitih tvrdnji i viđenja. No, kako put napreduje, tema dobija ozbiljniji ton. Autorka shvata da pokušaj da se otkrije „istinsko“ porijeklo jedne pjesme nenamjerno otkriva duboke osjećaje pripadnosti, rivalstva i nerazumijevanja među narodima Balkana. Film zato prelazi iz lagane anegdote u sociološku i istorijsku refleksiju o regionalnim identitetima i sukobima.
Ono što je posebno zanimljivo u filmu jeste to što ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, on postavlja pitanja: šta znači sadržati zajedničko kulturno naslijeđe u društvu često obilježenom konfliktima i granicama? Može li jedna melodija — jednostavan, lijep muzički izraz — postati simbol ne samo zajedništva, nego i konkursa i podjela? I zašto se ljudi tako snažno vezuju za ideju da nešto što im se dopada mora biti njihovo? Film sugeriše da identiteti na Balkanu nisu samo kulturni, nego su duboko emotivni i često obavijeni istorijskim traumama i političkim pripovijestima.
U zaključku, „Čija je ovo pesma?“ nije samo priča o jednoj melodiji. To je film koji kroz muziku otkriva mnogo više o ljudima koji tu muziku slušaju: njihove nade, strasti, nerazumijevanja, ali i mogućnosti zajedništva kroz zajedničko kulturno naslijeđe. Kroz očigledno lokalnu temu — tradicionalnu pjesmu — film pokazuje kako muzika, usprkos ili baš zbog svojih transformacija u različitim kulturama, može biti most koji odražava i razdvaja.
